Slučaj u kojem najbolji kandidat za direktora jedne državne agencije u Bosni i Hercegovini nije dostavio dokument o završenoj osnovnoj školi ponovo je otvorio pitanje zakonitosti, transparentnosti i ozbiljnosti procedura zapošljavanja na najvišim javnim funkcijama. Iako se radi o formalno „najnižem“ stepenu obrazovanja, osnovna škola je zakonski preduslov za bilo koji viši nivo obrazovanja, te samim tim i obavezna dokumentacija u konkursnim procedurama.
Prema važećim propisima, kandidati su dužni dostaviti potpunu i vjerodostojnu dokumentaciju kojom dokazuju ispunjavanje svih općih i posebnih uslova. Izostanak bilo kojeg obaveznog dokumenta, bez obzira na to koliko se on činio trivijalnim, trebao bi automatski dovesti do diskvalifikacije kandidata. Međutim, u praksi se često dešava da se takvi propusti zanemaruju ili naknadno „saniraju“, posebno kada je riječ o kandidatima koji imaju političku ili institucionalnu podršku.
Ovakvi slučajevi dodatno narušavaju povjerenje građana u javne institucije i ostavljaju utisak selektivne primjene zakona. Dok se od običnih građana i nižih službenika zahtijeva strogo poštivanje procedura, kod imenovanja rukovodećih kadrova pravila se često tumače fleksibilno, što otvara prostor za sumnju u namještanje konkursa i politički uticaj.
Pitanje odgovornosti je takođe ključno: ko je provjeravao dokumentaciju, zašto je propust prošao inicijalnu kontrolu i da li će neko snositi posljedice ukoliko se utvrdi da su prekršene konkursne procedure. Bez jasnih odgovora i konkretnih sankcija, ovakvi slučajevi ostaju samo još jedan primjer sistemskog problema u upravljanju javnim institucijama u BiH.