Susret Sanje Vulić, jedne od najistaknutijih funkcionerki SNSD-a, i Draška Stanivukovića izazvao je veliku pažnju jer se dogodio u politički osjetljivom trenutku i to na javnom mjestu, tokom obilježavanja 9. januara u Banjaluci. Njihov srdačan pozdrav i zagrljaj, koji su zabilježile kamere, brzo su postali tema medija i društvenih mreža, ali i povod za spekulacije o odnosima unutar SNSD-a.
Reakcije su bile burne jer Stanivuković godinama važi za jednog od najglasnijih kritičara SNSD-a i Milorada Dodika, dok je Vulić poznata kao vrlo lojalna stranačka figura, često oštra prema opoziciji. Zbog toga je ovakav javni gest mnogima djelovao neuobičajeno i politički znakovito.
Nakon što su krenule priče o mogućim unutrašnjim nesuglasicama u SNSD-u ili čak o „koketiranju“ s političkim protivnicima, Vulić se javno oglasila. Poručila je da susret ne treba dramatizovati, naglasivši da ostaje privržena SNSD-u i Dodiku, te da je riječ o običnom ljudskom pozdravu, a ne o političkoj poruci ili promjeni strane.
Ipak, cijela situacija je dodatno podgrijala priče o nervozi unutar SNSD-a, naročito u kontekstu sve jače opozicije u Banjaluci i činjenice da Stanivuković, bez obzira na formalnu opozicionu ulogu, ima snažan lični politički kapital. Kritičari vlasti ovaj događaj koriste kao argument da ni unutar SNSD-a ne vlada potpuna homogenost, dok stranački vrh pokušava da cijelu priču svede na nebitan incident.
U suštini, iako nema konkretnih dokaza o političkom preokretu ili sukobu unutar stranke, „bliski susret“ je poslužio kao povod za širu raspravu o odnosima snaga u RS-u, o nervozi vlasti pred naredne političke izazove i o tome koliko su javni gestovi u politici postali simboli koji se čitaju mnogo šire nego što akteri možda namjeravaju.