Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan sve odlučnije pozicionira Ankaru kao ključnog geopolitičkog igrača u nestabilnom okruženju Bliskog istoka, a najnovije analize ukazuju na mogućnost formiranja snažnog sigurnosnog saveza koji pojedini analitičari nazivaju „islamskim NATO-om“.
Kako piše Centar Soufan, Turska posljednjih godina intenzivno jača odnose sa Saudijskom Arabijom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Egiptom, dok istovremeno zadržava bliske veze s Pakistanom – državom koja posjeduje nuklearno oružje. Upravo ta kombinacija vojne moći, finansijskog utjecaja i političkog iskustva mogla bi predstavljati temelje novog regionalnog sigurnosnog saveza.
Erdoğan je početkom prošle sedmice izjavio da je Turska spremna posredovati u deeskalaciji napetosti između Irana i Sjedinjenih Američkih Država, naglašavajući da Ankara ne želi američku vojnu intervenciju u svom neposrednom susjedstvu. Turski predsjednik je tu poruku prenio i tokom telefonskog razgovora s iranskim predsjednikom Masudom Pezeškijanom.
Turska se već dokazala kao važan međunarodni posrednik – od rata u Ukrajini do pada režima Bašara al-Asada u Siriji, gdje je Ankara učvrstila svoj utjecaj i sigurnosni položaj. Nakon stabilizacije sirijskog fronta, Erdoğan je dodatno ojačao odnose sa zaljevskim zemljama, smanjujući podršku lokalnim islamističkim pokretima i fokusirajući se na zajedničke sigurnosne interese.
Posebnu pažnju izazvale su tvrdnje da je Ankara odigrala ključnu ulogu u nagovaranju Hamasovog rukovodstva da prihvati Trumpov mirovni plan u 20 tačaka. Prema navodima Centra Soufan, Erdoğan je zajedno s liderima Katara i Egipta potpisao ovaj plan na samitu u Šarm-el-Šeiku, čime je dodatno ojačao poziciju Turske u rješavanju palestinskog pitanja.
Iako Izrael otvoreno izražava nezadovoljstvo jačanjem turske uloge zbog veza Ankare s Hamasom, Sjedinjene Američke Države, prema istim izvorima, spremne su zanemariti te prigovore. Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan čak je imenovan u tijelo koje će nadzirati buduću upravu u Gazi.
Dodatnu dimenziju cijeloj priči daje mogućnost potpisivanja trilateralnog sigurnosnog sporazuma između Saudijske Arabije, Pakistana i Turske. Pakistan bi u takvom savezu donio nuklearne kapacitete i balističke projektile, Saudijska Arabija finansijsku moć, dok bi Turska osigurala vojno iskustvo i razvijenu odbrambenu industriju.
Iako još uvijek postoji određeno nepovjerenje između pojedinih lidera, iz Ankare poručuju da razgovori traju i da je formiranje ovakvog saveza realna opcija. Ukoliko dođe do realizacije, „islamski NATO“ mogao bi trajno promijeniti sigurnosnu arhitekturu Bliskog istoka.