Izjava Dragana Čovića da „ispod tvrde granice neće ići“ uklapa se u njegov dugogodišnji politički stav o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini, posebno kada je riječ o izbornom zakonodavstvu i ustavnom uređenju zemlje. Takva poruka se najčešće odnosi na pregovore sa domaćim političkim akterima i međunarodnim posrednicima, gdje Čović naglašava da HDZ BiH neće pristati na rješenja koja, po njihovom tumačenju, ne garantuju legitimno političko predstavljanje Hrvata.
“Tvrda granica” u ovom kontekstu obično znači minimum ispod kojeg HDZ ne želi ići u pregovorima – prije svega zahtjev da Hrvati sami biraju svoje političke predstavnike u Predsjedništvu BiH i Domu naroda. Čović često ističe da je dosadašnja praksa, posebno izbor Željka Komšića, dokaz da je postojeći sistem nepravedan prema hrvatskom narodu, jer omogućava da brojniji narod preglasava manjinski.
Ovakva retorika ima i unutrašnjopolitičku i međunarodnu funkciju. Unutar BiH, ona učvršćuje podršku biračkog tijela koje očekuje čvrst stav i “nepopuštanje”. Prema međunarodnoj zajednici, poruka je da bez ispunjavanja određenih uslova nema stabilnih političkih dogovora, niti funkcionalnih institucija.
Kritičari, s druge strane, tvrde da insistiranje na “crvenim linijama” dodatno blokira političke procese i produbljuje etničke podjele. Po njima, takva politika otežava reforme potrebne za evropski put BiH i održava stanje stalne političke krize.
U suštini, Čovićeva poruka nije nova, ali je značajna jer signalizira da u narednim pregovorima neće biti velikih kompromisa. Ona jasno pokazuje da će HDZ BiH nastaviti politiku uslovljavanja i da bez ispunjavanja njihovih ključnih zahtjeva neće davati podršku važnim političkim odlukama. Ako želiš, mogu dodatno analizirati moguće posljedice ovakvog stava ili objasniti reakcije drugih političkih aktera.